Da li ste ikad pogledali film “Mayerling” s legendarnim Omarom Shariffom i zanosnom Catherine Deneuve?! Ako jeste, znat ćete o čemu govorim. Snimljen je prema tragičnoj ljubavnoj priči austrougarskog prijestolonasljednika Rudolfa i barunice Marije Vetsere. Ali, tko je ubio princa i ljubavnicu koji su 30. siječnja 1889. pronađeni mrtvi u dvorcu Mayerling, još ni danas se ne zna. Jer, svjedoci su se zakleli na šutnju… Rudolf od Austrije bio je sin jedinac cara Franje Josipa i njegove supruge Sissy – princ prijestolonasljednik. Njegova je smrt imala strašne posljedice i po austrijsko carstvo. Povjesničari kažu da je ostao živ, možda bi 20. st. izgledalo drugačije – možda ne bi došlo do Prvog svjetskog rata, možda Austro-Ugarska monarhija ne bi propala… jer princ Rudolf zaista je bio potpuna suprotnost svom konzervativnom ocu, vrlo senzibilan i liberalnih shvaćanja. Njegova je majka, u narodu voljena austrijska carica Elizabeta poznata kao Sissy, uspjela potaknuti njegovu sklonost prema prirodnim znanostima tako da je Rudolf kao mladić putovao Europom i svijetom i prikupljao raznu građu posebno iz ornitologije. Kao princ prijestolonasljednik morao je oženiti princezu pa se tako 1881. vjenčao s belgijskom princezom Stephanie. Na početku je mladi par bio blizak, no nakon rođenja kćeri počeli su se sve više udaljavati. S ocem se nastavio sve više i žešće sukobljavati, postao je sve veći ovisnik o alkoholu i morfiju te je stalno mijenjao ljubavnice. Velika ljubav bila mu je glumica Mizzi Kaspar na koju je princ trošio ogromne količine novca kupujući joj najskupocjenije darove. Navodno, princ je nekoliko godina prije smrti razmišljao o samoubojstvu i htio da Mizzi Kaspar ode u smrt zajedno s njim no ona je to odbila. Kupio je u okolici Beča dvorac Mayerling. Uskoro je upoznao prelijepu barunicu Mariju Vetseru, koja je napunila tek 17 godina, doslovno ga je obožavala i bila spremna za njega sve učiniti. I on je nju zavolio, najviše zbog njezine fanatične ljubavi prema njemu. Rudolf i Marija skovali su suicidalni plan. U njegovom voljenom Mayerlingu, gdje su redovito organizirali lovačke proslave i druženja, tog zimskog, hladnog vikenda skončali su život. Princ Rudolf se nije pridružio lovu s ostalima što je inače običavao. Rekao je da ima privatnu večeru s Marijom. Rudolf je svoju ljubavnicu ubio hicem u glavu, a potom je sebi oduzeo život. Nakon što to jutro nije otvarao vrata, sobar koji mu je donio doručak potražio je pomoć. Na kraju su on i još dvojica plemića stajali ispred zaključane sobe pokušavajući ući. Sobar je zatim uzeo sjekiru i stao razbijati vrata. Ljubavnike su našli mrtve. Marija je u ruci držala ružu, dok je Rudolf sjedio, pognut prema noćnom ormariću s ogledalom. Službeno je priopćeno da je nesuđeni prijestolonasljednik Rudolf bio u stanju “duševne rastrojenosti” kako bi mu se omogućila sahrana u carskoj grobnici u kapucinskoj crkvi u Beču. Marijini posmrtni ostaci su iznijeti noću iz Mayerlinga i tajno pokopani na groblju u Heiligenkreuzu. Dvorac Mayerling pretvoren je u samostan karmelićanki. A zagovornici teorija zavjere došli su na svoje…punih 129 godina su tu…
Što je prava istina? Mnogi su odmah posumnjali u istinitost službenog priopćenja bečkog dvora. Prije svoje smrti 1989. godine austro-ugarska carica Zita, udovica posljednjeg austrougarskog cara Karla, više je puta javno iznijela optužbe kako su nesretni par iz političkih razloga ubili francuski špijuni. Vjerovalo se dugo da osim oproštajnog pisma koje je Rudolf ostavio svojoj supruzi Stephani, nije sačuvan nijedan dokument koji se odnosi na taj tragični događaj. Ali, u bankovnom sefu u Beču pronađena je zbirka pisama barunice Marije Vetsere. To otkriće bacilo je novo svjetlo na tragičan kraj nesretnih ljubavnika. Posljednje pismo upućeno je njenoj majci, bratu i sestri. Nalazilo se u sefu s ostalim pismima. “Oprostite mi zbog ovoga što sam učinila, nisam se mogla oduprijeti ljubavi. U skladu s tim želim biti pokopana pokraj njega na groblju Alland. Sretnija ću biti mrtva nego živa”, napisala je barunica svojoj majci Heleni. Da i u smrti ostanu zajedno, nije im ispunjena. Što je zapravo od svega toga istina i kako su zapravo skončali habsburški Romeo i Julija, ipak i dalje ostaje misterija.
Tko bi rekao da slavni akteri ove tragične priče imaju ikakve veze s našom malom Glinom?! Ma ni slučajno…Ali, eto, sudbina je htjela da baš ovdje godinama živi gđa. Vesela Šterk rođ. Lenoch, supruga glinskog liječnika pok. dr-a Đure Šterka. Njezina obiteljska priča je složena, dostojna filmskog scenarija, a može se pratiti više od stoljeća unatrag. U opširnom pismu koji joj je 1966. iz Frankfurta na Majni poslao njezin stric Ivo Šupuk Lenoch, a koje nam je rado ustupila, objašnjava joj njihovo rodoslovlje pa piše: “Prapradjeda Tvoj, otac Tvoje prababe Filipine Lenoch, rođene Večere – zvao se je Večera, a bio je nadporučnik a.vojske s rasporedom kod posade straže u tvrđavi Spielberg kod Brna, gdje su a.u. oficiri imali da odsednu zatvore na koje bi bili osuđeni. Dakle, taj jadan nadporučnik Večera imao je pod sobom straže tvrđave i zatvora Spielberg…Jednom prilikom on noću inspicira neku stražu tvrđave, ova ga pozove da kaže lozinku, a on -Večera- da bi malo zastrašio stražu, ne daje nikakav odgovor i straži se dalje približava! Straža okine i ubije Večeru koji je ostavio ništa manje od sedmero nejake djece…najmlađe dijete bila je Tvoja prababa Filipina Večera koja se udala za Thomasa Lenocha…Dakle, pričalo se u familiji…da je udovica Večera s masom djece – sedmero i malom penzijom zatražila privatnu audijenciju kod Franje Josipa- …navodno je pomilovao moju baku Filipinu rukom po glavi, a koja je kao najmanja poredana u redu sedmero djece, pratila svoju majku na audijenciju…pak je onda odredio da se djeca poginulog mladog oficira sklone u vojne akademije, a ženske u koledže besplatno…Najstariji sin pok.nadporučnika Večere (Franz Večera) oženio se baronesom Baltazzi, kćerkom milionera iz Istanbula, koji je kao naturalizirani Austrijanac živio u Trstu i Beču, a “kupio si je” baroniju…Kad se Franz Večera oženio njegovom kćerkom “kupio je i za njega” baruniju. Tako od sedmero djece Večera, samo je najstariji sin Franz Večera, barun, dok su ostali najobičniji smrtnici, dakle ni tvoja prababa nije bila barunica nego najobičnija Filipina Večera. Po tome, žalim što Ti to moram reći, da je shvatljivo, da pored Tvojih rodbinskih veza s obitelji Večera, ni u tvojim žilama, draga naša Vesela u Glini, nema plave krvi”. Taj Franz Večera pak bio je otac Marije Večere koja je tragično svršila bila zajedno s prijestolonasljednikom, nadvojvodom Rudolfom od Habsburga…”
Eto što je život…i kakve priče piše…
