Uoči Svjetskog dana socijalnog rada, koji se svake godine obilježava 17. ožujka, Povjerenstvo za ravnopravnost spolova i ljudska prava grada Gline na čelu s Melitom Lončarić Biškup, a u suradnji s Udrugom osoba s invaliditetom Sisačko-moslavačke županije, organiziralo je edukativnu tribinu pod nazivom “Jesmo li jednaki?” Tribina je održana u petak, 16. ožujka u Knjižnici i čitaonici Glina s početkom u 16,00 sati, a nazočni su bili: zamjenik gradonačelnika Dario Žinić, predsjednik GV grada Gline Željko Šešerin, gradski vijećnici Stjepan Grudenić i Štefica Ponder, stručnjaci koji rade s djecom predškolske i školske dobi, u socijalnoj skrbi kao i predstavnici udruga i društava s glinskog područja, građani te više učenika glinske Srednje škole.
Tribinu je otvorila predsjednica Povjerenstva za ravnopravnost spolova i ljudska prava grada Gline Melita Lončarić Biškup. Naglasila je da je smisao ove tribine bolja suradnja s osobama s invaliditetom, poboljšanje suradnje među njima samima te njihovo uključivanje u svakodnevni život grada. O načinu rada i problemima na koje svakodnevno nailazi u radu s djecom s teškoćama u razvoju osnovnoškolske dobi govorila prof. educ. reh. u OŠ Glina Michaela Grmuša Muža. Od 530 učenika, 70 ih je s teškoćama u razvoju, a koji pohađaju nastavu po redovnom programu s individualiziranim pristupom ili po prilagođenom programu, ovisno o vrsti i stupnju teškoće. Na žalost, broj djece s teškoćama u razvoju je u porastu, a Glina je prvi grad koji je prije nekoliko godina dobio asistente u nastavi. U provođenju aktivnosti, susreću se s financijskim problemima jer su sredstva vrlo ograničena, ali su ponosni na uspjehe koje postižu, posebno činjenicu da djeca s teškoćama ne odustaju od upisa u srednju školu za što im je omogućen direktan upis.
Ravnateljica SŠ Glina prof. Marija Margušić-Novosel kratko se osvrnula na rad s učenicima s teškoćama u razvoju tijekom pohađanja srednje škole gdje i profesori i učenici čine sve kako bi se takva djeca što bolje integrirala u svoje razrede. Učinjeni su i neki značajni pomaci tako da učenici s teškoćama u razvoju imaju produljeno vrijeme pisanja državne mature u posebnom prostoru, ovisno o stupnju i vrsti oštećenja.
Mag. soc. rada iz CSS Glina Martina Josić govorila je o pravima koje osobe s invaliditetom i njihove obitelji mogu ostvariti putem Centra za socijalnu skrb. Osvrnula se na rezultate istraživanja među osobama s invaliditetom iz 2014. Godine, a gdje su kao najveći problemi navedene arhitektonske barijere, problemi u zapošljavanju, nedostatak podrške, strah od stigmatizacije, nepovjerenje u institucije i ogorčenost sustavom.
Aleksandra Milković, direktorica Udruge osoba s invaliditetom SMŽ i predsjednica Nacionalnog saveza UOSI koji okuplja 8 udruga, zahvalila se na organizaciji ove tribine i pohvalila napore koje glinske odgojno-obrazovne ustanove čine u integraciji osoba s invaliditetom. Kao majka djeteta s teškoćama u razvoju najbolje razumije i živi posao kojim se bavi. UOSI ima ured u Glini od 2006. godine ali ga do sada nisu uspjeli značajnije aktivirati. Drži da puno malih ljudi, na puno malih mjesta koji čine puno malih koraka mogu učiniti dobre stvari i mijenjati svijet na bolje. U RH ima pola milijuna osoba s invaliditetom, ali se toj činjenici posvećuje vrlo malo pažnje. Da bi ostvarili svoja prava, oslanjaju se na rad čak pet ministarstava. U SMŽ je 19 395 osoba s invaliditetom, u Glini 1325, a 110 otpada na mlade osobe – 41 su u dobi do 24 godine. Znamo li gdje su i što rade – da li su zaposleni ili možda studiraju?! “Donosimo dobre zakone, ali se isti u praksi ne provode”, kaže Aleksandra. Brojke su nemilosrdne – u SMŽ nezaposleno je 456 osoba s invaliditetom – sposobni su za rad, žele raditi ali nisu zaposleni iako poslodavci mogu ostvariti značajne poticaje i olakšice za zapošljavanje osoba s invaliditetom. Najveći broj osoba s invaliditetom zaposlene su u udrugama.
Razgovor je nastavljen iznošenjem potreba od strane osoba s invaliditetom nazočnih na tribini. Tako Tomislav, koji za kretanje koristi invalidska kolica navodi arhitektonske barijere u DZ Glina i zgradi gradske uprave. Ivica i Mirko šalju molbe za posao, ali dobivaju odbijenice pa zaključuju da nismo svi jednaki. Drugi Tomislav je stažirao godinu dana u gradskoj upravi, bilo mu je lijepo, osjećao se korisnim, a okolina ga je prihvatila. Ravnateljica Doma umirovljenika Renata Tominović Ceković izjavila je da je u ovoj ustanovi ispoštovana kvota određenu za zapošljavanje osoba s invaliditetom.
Na kraju, svi smo se u sebi morali zapitati da li smo doista svi jednaki? Živimo u istom gradu, susrećemo se u vrtićima, školama, trgovinama, na šalterima, u čekaonicama na predstavama i koncertima…Ne bismo trebali zaboraviti da “život u zajednici nije privilegija odabranih, dar ili rezultat samilosti, već temeljno ljudsko pravo na koje imaju osobe s invaliditetom i djeca s teškoćama u razvoju.”
