Jutros je svitanje nad glinskom Banovinom bilo prekrasno…Nad sjajnom zamrznutom korom zaostalog snijega, prosula se rumena svjetlost sunca koje se dizalo na svom putu. Ali…
Iako je prošli tjedan na glinskom području napadalo dosta snijega, a kasna zima pokazala ledene zube, ipak nije mu bilo suđeno dugo ovdje ostati. Temperatura zraka naglo je počela rasti (jer proljeće je na vratima), a snježni pokrivač se brzo topi. Uz to, padala je i kiša pa su korita obližnjih rječica i rijeka postala preuska za toliku vodu. Jučer je, pritisnuta obilnim slijevom potoka s okolnih gora, nabujala Maja, a danas se razlila Glina. Nije to još ništa strašno (nadamo se da i neće ni biti) ali prijeteće i pomalo zastrašujuće je gledati mutne brzace i struje koje nose sve što im se nađe na putu, i slušati njihov huk.
Sve se mijenja…zima ustupa pred snagom proljeća, život pred dahom smrti…A mi? Tek beznačajni promatrači i prolaznici ma što o sebi mislili…
