Učenici osmih razreda tri petrinjske osnovne škole u srijedu 01. lipnja 2016. sa svojim razrednicima i učiteljima, ukupno 70 osoba u dva autobusa uputili su se Stazama obrane, u prvom satu prisjetili su se na žrtve Strge Banske.
Ovu sadržajnu i bogatu terensku nastavu podno tvrđave Zrin i u Strugi Banskoj organizirala je i financirala Udruga hrvatskih branitelja liječenih od PTSP-a Sisačko-moslavačke županije s ciljem promicanja znanja i istine o značaju i vrednotama Domovinskog rata.
Naime, kako nam je uoči polaska rekao g. Ivica Knežević predsjednik Udruge hrvatskih branitelja liječenih od PTSP-a Sisačko-moslavačke županije učenici moraju znati više o domovinskom ratu.
Sadašnje gradivo je prenatrpano mnogim nebitnim stvarima, djeca bubaju napamet datume i imena iz prapovijesti do Rimskog carstva, apsolutizma, prvog i drugog svjetskog rata, a za Domovinski rat ostavljen je samo sat ili dva, dok novi nacrt kurikuluma predviđa do pet puta više.
Ni ova Kurikularna reforma nije dobra, to je slika duboke ideološke podjele u hrvatskom narodu, sadrži niz ideološki obojenih dijelova u povijesti što svakako za djecu nije dobro.
Ne mogu shvatiti da u kurikulumu povijesti piše da je Domovinski rat bio sukob naroda, kad se dobro zna gdje se vodio i tko je bio agresor. Zašto, recimo, ne piše da je srpska vojska u tom ratu ubijala civile, žene i djecu? Da to ne piše, zato mi branitelji imamo obvezu ukazati na to.
Dobar primjer je i Striga Banska u kojoj danas vodimo ovu grupu učenika gdje ćemo se pokloniti žrtvi koja je stradala upravo na Svetu Anu 26. srnja 1991.g. kada su pobunjeni hrvatski srbi predvođeni Jugoslavenskom komunističkom antifašističkom armijom masakrirali 15 branitelja i 12 civila. O tome kurikulum ne govori, o tome govorimo mi branitelji zaključio je Knežević.
Putovanje se dalje nastavilo živom slikom, lokacijama i ljudima koji su sudjelovali u obrani domovine, prvi terenski sat održan u autobusu, učenici su pozorno slušali o okolnostima, uzrocima i posljedicama koje je donio Domovinski rat, a potom su obilazili lokacije koje su bile hrvatska stratišta, slušali su predavanja i svjedočanstva vojnih djelatnika koji su i sami bili sudionici obrane Banovine i Pounja.
Najprije su se poklonili žrtvama u Strugi Banskoj, a potom je umirovljeni časnik Predrag Begić sudionik obrane Struge Banske iz 1991.g. održao još jedan sat povijesti…
Mladi željni istine pozorno su slušali i g. Zvonka Sokolovića koji je govorio o povijesti Zrina, o mjestu zločina nad Hrvatima i gradu u koji im je povratak bio zabranjen…
Na kraju zaključio je g. Sokolović da ovi ostaci Zrina i danas svjedoče na vrijeme kada je počinjen strašan zločin nad nevinim civilnim hrvatskim stanovništvom. Zločin se ističe i po tome što i danas u tom mjestu ne živi nitko, a 45 godina potomcima Zrinjana bila je zabranjena čak i posjeta rodnom mjestu, a kamoli povratak. Zrin se nije smio ni spominjati.
U zoru 9.rujna 1943 godine u selo su upale komunističke i partizanske postrojbe sastavljene od dijelova Prve, Druge i Sedme banijske brigade od oko 4500 ljudi koje su bile pod vrhovnim vodstvom Generalštaba i Josipa Broza Tita i vrlo brzo Zrin je pao u ruke partizana, a Glavni Štab partizanske vojske donosi odluku da se Zrin spali do temelja jer nitko od njegovih stanovnika nije bio u partizanima.
Zrin je spaljen do temelja, a ubijeno je 213 stanovnika Zrina.
